Na bunare dolazile su mlade djevojke po vodu za zalijevanje prisada (flanca), a momci su pak dolazili zbog djevojaka. Dok su stariji mještani dolazili zbog odmora i pripreme za rad u vinogradu, te na poljima i njivama.

BUNARI - značajni izvor slatke vode, koju su Virani kroz povijest koristili nalaze se u flišnoj zoni (sedimentnih stijena). Prvi važni izvor je na predjelu sadašnjih bunara, koji nije presušivao kroz cijelu godinu. Drugi je onaj u Zamerićima u Lozicama, a treći u Blatnicama koji se koristio za potrebe stanovnika naselja Torovi. I oni bi gotovo svake godine presušili, pogotovo u ljetnim mjesecima. Prema povijesnoj i usmenoj predaji naših starih, kod Potoka je bilo pet bunara, dva sa južne strane od korita Potoka i tri sa zapadne iz kojih se i danas voda crpi. Svaki bunar je imao svoju namjenu. Iz južnog gornjeg bunara voda se koristila za piće, iz južnog donjeg voda se koristila za polja i prisade, a sa zapadnog se voda koristila za pojenje blaga (stoke) kada bi ponestalo vode u Potoku. Bunari su se čistili jednom godišnje, a za plaću mladića koji su ih čistili - po kućama u selu bi se skupljala jaja i potom organizirala "fraja" (druženje).

Uz bunare je vezan i dio virskog običaja, naime prvog jutra nakon udaje - "Nova mlada" (kako se nazivala mlada nevjesta) - pošla bi prije izlaska sunca, na bunare po vodu za umivanje i ostavila dar koji se sastojao od kolača u obliku kruga i jednu jabuku. Kasnije bi taj dar pronašla i uzela doma prva žena koja bi došla na bunar iza nje po vodu.