Uvod: - prirodu otoka Vira podjelili smo u nekoliko poglavlja: Reljef i reljefni oblici, Obala Vira, Krš, Klima, Biljni svijet, Životinjski svijet.  

RELJEF I RELJEFNI OBLICI
Vir kao i otok Pag prirodni su produžetak reljefnih struktura Ravnih kotara. Otok je podijeljen na dvije zone, nižu na sjeveroistočnoj strani i viša na jugozapadnoj strani. Niža zona je dio od Gaza na istoku do rta Rastovca na sjevernoj strani otoka. Dužina zone je 10,1km, a najveća širina na središnjem dijelu iznosi 1,9km. Najuži dio je u predjelu Prezida, dužine svega 375m. Visine u nižoj zoni ne prelaze 40m. Teren se od Kozjaka jugozapadno uspinje prema najvišem vapnenačkom bilu, koje ne prelazi 120 m. Najviša kota je ona na brdu Barbenjak, iznosi 115 m. Druga po visini je brežuljak Sveti Juraj, poznat pod nazivom Bandira, s visinom od 112m. Vir za razliku od Ravnih kotara, čijih je Vir produžetak, oskudijeva fliškim nizinskim zonama. Jedina fliška zona prostire se od uvale Pod Kaštelinom, između rta Kozjak i rta Kaštelina, prema sjeverozapadu do središnjeg dijela otoka, do pod Bandire.

OBALA VIRA
Obala Vira je prilično razvedena. Ima veći broj manjih uvala, istaknutijih rtova, brakova i hridi. Indeks relativne razvedenosti iznosi 1,9, što znači da je dužina svih obala otoka 1,9 puta veća od opsega kružnice koja zatvara prostor jednak površini otoka. Na razvedenost obale utjecao je sastav zemljišta i djelovanje mora. Sjeverni dio otoka je najrazvedeniji, a najmanje raščlanjeni zapadni i jugozapadni dio, između rta Vrulje i rta Kozjak. Obala privlačkog zatona, kroz Gaz i sjeverna kroz kanal Nove Povljane do Gaja je niska i uglavnom pješčana, dok je u predjelu Zapadnog polja od Gaja preko Zgonova, Drage, rastavca do Crvene zemlje na krajnjem sjeverozapadnom dijelu strma, do visoko strma. U predjelu Crvene zemlje do rta Vrulja pa do rta Kozjak obala je uglavnom niska, ali kamenita, uglavnom pješčanim uvalama i uvalicama. Najveća pličina je između Vira i otočića Školjić koji je do nedavno bio spojen, a zbog plovidbe brodovima proširen je i produbljen.

KRŠ
Vir je tipični primjer krškog otoka, procesi karakteristični za krš ovdje su maksimalno izraženi. Erozija je ovdje izrađena zbog sječe šuma, ispašom, paljenjem ali i zbog klimatskih faktora. Otok je posebno izložen sjevernim vjetrovima, burom, tramontanom i levantorom, koji nanose veliku posolicu. Veći dio otoka je još uvijek gol. Pedesetih i šezdesetih godina sadnjom borova slika otoka se mijenja. Posljednjih 150 godina na ravničarskom dijelu, erozija tla je intenzivna, kao posljedica vjetrova i vodenih bujica. Dan danas se vidi kamenje koje viri iznad zemlje više od 60cm. Kao posljedica obilnih kiša u jesenskim i zimskim razdobljima na Viru ima više suhih dolina i dražica. U blizini Lozica nalaze se najveće suhe doline. U reljefu su najočitiji Potok i Brdonja kroz koje voda protiče samo za izrazitih kiša, s ušćima u Smratinama i Brdonji, na drugim dijelovima otoka su manje suhe doline. Na otoku ima više bunara sa pitkom vodom i vrulja. Speleološki objekti na Viru nisu otkriveni. Postoji veća jama Žuntina u Gaju na predjelu između Gradine i uvale Svrdljača. Jama Žuntina nije istražena a sami ulaz joj je zarastao kupinama. Ponikve ili špilje ne postoje ili nisu istražene, dok se škrape rjeđe pojavljuju. Na površini su stijene okršene koje su nakon nekoliko metara kompaktne. Iz najvećeg dijela tla Vira izbijaju podloge karbonatnih stijena na površini. To znači da tla nisu u dovoljnoj mjeri razvijena, zbog toga je dvije trećine otoka goli kamenjar na kojem se mjestimice nalazi tanak pedološki pokrivač, na takvom tlu teško se razvija viši biljni pokrov. Krčenjem njiva i vrtova u predjelu Rosulja, Podvornica, Praulja i drugdje, dobivao se rahli sloj crvenice u kamenjarskom pejzažu. Pošumljavanje borovima zaustavila se daljnja erozija tla i postiže se samo djelomična obnova tla. Osim crvenice, razvijena su i smeđa tla kao i žuta-siva tla.

KLIMA
Vir po klimi spada u Mediteransku klimu. Prosječan dan sunčanih sati godišnje iznosi oko 2450, što je skoro 300 sunčanih dana. Zbog toga je klimatski ugodan kroz cijelu godinu. Osamdesetih godina u blizinu svjetionika, za potrebe istražnih radova u vezi sa izgradnjom nuklearne elektrane, postavljena je cijela meteorološka stanica sa svim instrumentima za mjerenje temperature, vjetra, vlažnosti zraka i ostalog. Vir uz Pag ima najviše padalina na zadarskom području. Najviše padalina ima u listopadu, studenom i prosincu, što je i bitna karakteristika sredozemne klime. Kao i u čitavoj sredozemnoj klimi godišnji raspored padalina nije povoljan za poljoprivredu. Najmanje je padalina kada ih najviše treba. Na Viru je srednji godišnji broj od 100 dana s kišom, dok je u ljetnim najtoplijim danima svega 5-6 kišnih dana mjesečno. Vjetrovi su karakteristični za Vir. U proljeće se javlja vjetar maestral, i on puše sve do kraja ljeta. Po ljetu ublažava ljetne temperature, a pogodan je za jedrenje i surfanje. Uz maestral u ljetnim danima zapuše i po koja kraća bura, burin i jugo. U jesen puše jug i levanat, dok u zimi puše bura i tramontana, a može zapuhati i ponekad jugo. Bura je vjetar koji puše sa Velebita, sjeverni neugodan vjetar. Snižava temperaturu zraka, dok po zimi puše i preko 100km/sat. Bura je jaka na cijelom otoku ali najjača je na sjevernom djelu. Zbog velikih bura za brodice sazidani su „mulići”, mala pristaništa s visokim obrambenim zidovima od kamena ili betona. Jugo je izraženiji na južnoj strani otoka, gdje zna podići valove i do 4m. Prosječna temperatura u srpnju iznosi oko 25°C, dok je najniža u siječnju a iznosi 6,5°C, dok je prosječna godišnja temperatura nešto iznad 15°C.

BILJNI SVIJET
Biljni svijet na Viru kroz više od 2000 godina života na njemu isključivo ovisi o ljudskom iskorištavanju prostora u uvjetima izoliranosti i nerazvijenosti. Prvobitni biljni pokrov bio je nisko raslinje i šume. Vir je nekada davno bio bogat šumama, šta nam svjedoče japnenice (vapnenice) u predjelu Miljkavanjice (Miljkovica) do Donje Prezide (Donja Prezida). Japnenica je kružna gomila u obliku krnjeg stošca sastavljena od zemlje i kamena s rupom u sredini. Visina im je iznosila i do 4m. U japnenici se proizvodilo vapno (japno). U razdoblju prije 300 godina biljni pokrov se mijenjao, na Viru nije bilo više dovoljno šuma na raspolaganju. Oko 1600. godine, po slikovnim prikazima na skorom cijelom otoku je bila šuma, a od 1800. godine šuma je bila na užem predjelu od Škrlina sve do Duboke drage (Uvala Duboka draga), osim uskog dijela u Rastavcu, mjestimice na Torovima, ispred Bandire i u Pedinki. Nešto malo od Lučice do Žitne, kao i u predjelu od Soldatice do Plotina i od Luke do Sitnica uz more. Svega 400ha šuma. Podaci iz katastra iz 1900. godine govore da na Viru ima 214ha šume. Početkom 20. stoljeća radi ispaše najviše je bilo paljenja i krčenja šuma. Tako 1940. godine šume gotovo da nije ni bilo, samo je na krajnjem zapadnom djelu otoka bilo grmlje. Nakon Drugog svjetskog rata donešena je odluka o zabrani sječe šuma na predjelima od Rasovače preko Torina i Pišćaka, do Crnika i krajnjeg ruba otoka u pojasu rta Vrulja. Uvodi se radno mjesto lugar, koji je imao zadatak da regulira sječu šume i zabranjuje pristup blagu u zabranjenu zonu. Vir mijenja svoj prvotni izgled, nekada krševiti otok, danas je otok pokriven površinama zelenila, kojima zbog smanjene ispaše i povećanja neobradive površine, intenzivnog naseljavanja, u ljetnim mjesecima prijeti velika opasnost od požara. Šumski pokrov koji raste na otoku je: hrast crnika, borovi, planika, zelenika, smrdljika, smrča, i kupina. Od listopadnih stabala najzastupljeniji je bagrem – pitoma drača i ševaldizi. Koje su ljudi sadili uz kuće radi hladovine u ljetnim mjesecima. U predjelu zapadnog polja, u Dragama, Zgonovima do Radnjača, na pješčanoj i divulijalnoj podlozi dio pokrova čine paprati. Dok u Zapadnom polju kao i u predjelu Zamerića, Grbica do Potarinaka, kao i manje zapuštene obradive površine vidno se povećava biljni pokrov brnistra. Mediteranske biljke najzastupljenije na otoku su vinova loza i smokva, dok u zadnje vrijeme raste i sadnja maslina. Prije se vjerovalo da masline ne mogu rasti na otoku zbog bure i posolice. Intenzivnom gradnjom kuća pogotovo na sjeveroistočnom djelu otoka, radi uređenjem dvorišta i zaštitom kuća od bure i posolice počelo se saditi masline, smokva, crnika, čempresi, tamarisi, planika i komora. Na brdovitim predjelima travnjake sve više pokriva smilj i ježin. Pašnjake prekriva sparožina, čija je mladica šparoga, koja je u rano proljeće tražena jestiva biljka.

ŽIVOTINJSKI SVIJET
Vir je pogodan za život različitih vrsta životinjskog svijeta; zečeva, zmija, guštera, žaba, poljskih miševa, jarebica, čagljeva, fazana i drugih životinja. Do šezdesetih godina bilo je jako puno zečeva, koje su najviše lovili čobani (stočari) koji su bili i lovci i imali su lovačke puške za lov ali i za zaštitu blaga od kradljivca. Lov na zečeve činio se i krivolovstvom ošca (žičane omče koje se stavljaju u rupe, na ogradnim zidovima na kojem su zečevi ostavljali trag pri prolasku). Čobani su uglavnom postavljali ošce, nadgledali ih svaki dan da se lovina ne bi usmrdila ili da ju netko drugi ne ukrade. Pojavom čagljeva i te dolaskom lovaca poslije izgradnje mosta, te intenzivnom gradnjom kuća zečeva je sve manje na otoku. Slično se desilo i sa pticama jarebicama. Zamjena za jata jarebica, Lovno društvo Vir donijelo je na otok fazane. Fazani su se toliko razmnožili da su stvarali velike štete i tako smanjenoj proizvodnji grožđa. Zapuštanjem polja i zatravnjivanjem krša povećao se broj zmija, što neotrovnica tako i otrovnica. Od neotrovnica nastanile su se bjelouška i kravosas – škraušac kako ih zovu Virani. Od zmija otrovnica tu je riđovka i poskok. Poskok je prepoznatljiv po šuštajućim zvuku, najčešće iz kamenjara ili hrpici kamena u kojoj se ugnijezde. Do sedamdesetih godina na otok su dolazili lovci na zmije iz Bokanjca i svojim „čarobnim” štapovima lovili otrovnice. Zmije su slali proizvođačima lijekova. Pošto je bio veliki broj legla zmija otrovnica odlučeno je da nabave nekoliko mungosa sa Mljeta. Dopremljena su dva para mungosa na otok i za kratko vrijeme primijećen je manji broj zmija nego prije. U današnje vrijeme na otoku više nema mungosa ali zmija opet ima.