U pravu su oni koji za Ivu kažu da je nostalgičar, sanjar i zaljubljenik u svoj otok. Svojim neumornim radom poklanja viranima i budućim naraštajima čistu povijest njihovih predaka. Unazad 30-ak godina intenzivno se bavi pisanjem rodoslovlja o virskim rodovima. Pisanom riječi pokušava od zaborava otrgnuti ljude i način njihova života, stare običaje, jednostavnost, plemenitost i ljudsku toplinu, koje su bile tako prisutne, da su se duboko usjekle u njegovo sjećanje i ostavile duboki trag u njegovoj duši.

Profesor Ive Bašić zvani Ivica, rođen je 22. kolovoza 1944. godine u Viru, kao treće, od petero djece, od majke Anke r. Žepina (1922.-2012.) i oca Tome Bašića (1911.-1997.). Ive je osnovnu školu pohađao u Viru (sedam razreda) i u Privlaci (završni osmi razred). Srednje strukovno obrazovanje i studij strojarstva, za zvanje profesora mehaničke tehnologije, završio je u Rijeci. Po završetku studija, zasnovao je radni odnos u Školskom centru „Franje Pavičića“ u Ogulinu, u svojstvu nastavnika strojarske grupe predmeta. U dvadesetdevetoj godini života izabran je za direktora navedene srednjoškolske ustanove, koju funkciju je obavljao tri godine. Nostalgija za rodnim krajem, koja ga je pratila od odlaska s Vira, u petnaestoj godini, snažno ga je motivirala da prihvati funkciju direktora Školskog centra za pomorstvo i ribarstvo u Zadru, koju je obavljao u naredna dva mandata. Potom radi u Zajednici usmjerenog obrazovanja Općine Zadar i u Republičkom SIZ-u usmjerenog obrazovanja u pomorstvu sa sjedištem u Rijeci. Od 1991. godine izvodi nastavu u Tehničkom školskom centru u Zadru i njegovim sadašnjim slijednicama, Strukovnoj školi Vice Vlatkovića i Tehničkoj školi Zadar. Za postignute uspjehe u odgojno obrazovnom radu promoviran je u zvanje profesora mentora, a potom dva puta u zvanje profesora savjetnika. Interes za povijest rodnog otoka pokazuje još kao srednjoškolac, kada počinje prikupljati povijesnu građu o Viru. Time se intenzivnije bavi od 1972. godine.

Prema dostupnim podatcima Ive je potomak:
- po ocu: Mate Bašića, zvanog Povljankin, Ćaka (1872.-1942.) i Marije r. Rukavina, zvane Mare, Tuta, Maja (1877.-1945.), kćerke Stipana Rukavine i Šimice r. Budija, Jakovljeve; Tome Bašića, zvanog Dvornik (1842,-1892.) i Matije r. Rumora-Brkić, zvane Povljanka (1849.-1925.), kćerke Tome Rumore i Matije r. Škoda; Jakova Bašića (1810.-1895.) i Petrice r. Buškulić (1810.-1882), kćerke Filipa Buškulića, Markova i Cvite r. Radović, Jerkove; Martina Bašića (1759.-1835.) i Stane r. Kera, Dunine (1782.-1850.); Jadre (Andrije) Bašića (oko 1730.-?) i Marcele r. Matešić (rođene oko1730.-?), kćerke Mate Matešića; Mihe (Mije) Bašića (oko 1700.-?) i Marte r. ?; Mate Bašića (oko 1660.-?) i Katarine r. ?; Tome Bašića (oko 1635.-?) i Klare r. ?; ... ?
- po majci: Šime Žepine, zvanog Šimić Mujsin (1899.-1980.) i Šimice r. Liverić, zvane Zatonka (1900.-1993.), kćerke Roka-Mate Liverića i Cvite-Petrice r. Patrk; Šime Žepine, zvanog Mujsa (1851.-1925.) i Luce r. Budija (1858.-1950.), kćerke Grge Budije i Cvite r. Vučetić; Adama Žepine (1833.-1900.) i Matije r. Bašić (1828.-?), kćerke Šime Bašića, Martinova i Šimice r. Radović; Pave Žepine (1789.-1855.) i Šimice r. Kurta, kćerke Mijata i Mare-Luce r. Matulj; Jakova Žepine (oko 1765.-?) i Ivanice-Marcele r. Matešić (Cherich), rođene oko 1770. g., kćerki Jerolima Matešića; Mate Žepine (oko 1740.-?) i Božice r. Vučetić (oko 1745.-?); ... ?

Emocije i nostalgija za prošlim vremenima, posebno djetinjstvom i mladenaštvom, te nagle promjene koje doživljava njegov otok, koje kulminiraju u posljednja tri desetljeća, čine ga nemirnim. Plod takvog unutarnjeg nemira su dva izdanja monografija Vira pod naslovom: Vir – Povijest mog otoka, 2001. (promotor: prof. Stanko Bašić) i 2005. godine II. dopunjeno izdanje (promotor: dr.  sc. Marko Vučetić), u kojima su objavljena kratka rodoslovlja gotovo svih starih virskih rodova (prezimena) i u posebnim knjigama rodoslovlja virskih rodova: 
Rodoslovlje Bašića iz Vira, prvo izdanje 1997. godine (promotor: učitelj Nikša Šarić)
Rodoslovlje Žepina iz Vira, 1998. godine (promotor: profesor Tomislav Peida)
Rodoslovlje Liverića iz Vira, 1999. godine
Rodoslovlje Vučetića iz Vira, 2004. godine (promotor: doc. dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Rukavina iz Vira, 2005. godine (promotor: prof. Enver Ljubović)
Rodoslovlje Kapovića iz Vira, 2006. godine (promotor: dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Bašića iz Vira, drugo dopunjeno izdanje 2007. godine (promotor: dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Radovića, Ćepula, Čepića i Lavića iz Vira, 2010. godine (promotor: dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Budija iz Vira, 2012. godine (promotor: dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Kerinih porijeklom iz Vira, 2012. godine (samo rodoslovno stablo, promotor: dr. sc. Marko Vučetić)
Rodoslovlje Buškulića, Jurčevića i Glavana iz Vira, 2014. godine (promotorica: dr. sc. Gordana Franov Živković)
Rodoslovlje Olića i Grlića iz Vira, Rodoslovlje Matešića i Orlića iz Vira (izdanje 2020./2021. godine)

Ive se prisjeća života na otoku prije izgradnje mosta. Pokušava pisanom riječi od zaborava istrgnuti: ljude i način njihova života, stare običaje, jednostavnost, plemenitost i ljudsku toplinu, koji su bili tako prisutni u životu na otoku. Te plemenite vrijednosti ljudskog života duboko su se usjekle u njegovo sjećanje i ostavile duboki trag u njegovoj duši. U pravu su oni koji za Ivu kažu da je nostalgičar, sanjar i zaljubljenik u svoj otok. 

O Ivi i njegovom djelu, promotor njegovih knjiga dr. sc. Marko Vučetić, profesor filozofije Zadarskog sveučilišta kaže: „Suočen s mogućnošću zaborava – institucionaliziranog zaborava – Ive Bašić se snagom svog stvaralačkog genija prometnuo u povjesničara, kroničara svoga mjesta, ljudi i običaja. Uloga koju je sam sebi namijenio, nije uloga promatrača, pasivnog notara koja se u svojoj aktualizaciji probija kroz mukotrpno, studiozno i seriozno prikupljanje povijesne građe pohranjene u arhivima, maticama krštenih, vjenčanih i umrlih, pa sve do susreta sa živim sjećanjem. Iako u svom radu nailazi na odobravanje i susretljivost, iako ne potpuno, autor na kraju ostaje sam, ali ne i usamljen. Usamljen nije iz jednostavnog razloga što se nalazi u kontinuitetu života virskih rodova, ali sam zasigurno jest, jer je on taj koji donosi odluku što će se i na koji način u pisanu riječ uvrstiti kao povijesno relevantno i za sadašnji trenutak poučljivo.“ Nadalje dr. sc. Marko Vučetić između ostalog napominje: „Zadržimo se samo na trenutak na sadašnjoj uvelike promijenjenoj fizionomiji Vira. Sadašnji Vir je sve manje virski, autohtono stanovništvo, osobito ljeti, postaje manjinsko. Stihijska prodaja uzela je svoj danak. Virani su se uglavnom prestali baviti tradicionalnim djelatnostima, te okrenuti prema ugostiteljstvu i trgovini. Fizionomija sadašnjeg Vira oslikava fizionomiju zaborava."

  Međutim, zaboravu usprkos, "Ive Bašić oživljava i na svjetlo dana donosi jedan drugačiji Vir, Vir koji je obilježen Viranima. Ipak, treba naglasiti kako autor ne zastupa neprijateljski stav prema došljacima, nego isključivo stav suživota i poštivanja bogate baštine na koju su došli. Vir Ive Bašića je Vir susretljivosti, srdačnosti, povijesnog bogatstva i neumitnog integriteta. Djela Ive Bašića odražavaju kontinuitet na najbolji način – autor neumorno stvara, ali ne za sebe, nego za svoje Virane koji prepoznaju, cijene i ponose se njegovim radom.“

Od 1. rujna 2009. godine napustio je aktivnu službu u prosvjeti. Kao umirovljenik i dalje istražuje virske rodove, iz zaborava izvlači stare virske pripovidi (kolumna u Virskom listu) i bilježi riječi virskog govora (Divan po virski).

ZAHVALA
Profesor Ive Bašić zahvaljuje svima onima koji su mu kroz protekla desetljeća pomagali pri izučavanju u objavljivanju povijesne građe o , kako on kaže, povijesti njegovog otoka. Posebno pri tom ističe: 

Barba Ivu Grlića (1921.-1995.), nesebičnog i plemenitog čovjeka, sakupljača i prenositelja povijesne građe našeg otoka, koji je kod njega potaknuo motivaciju za izučavanje povijesti našeg školja i ljudi koji su na njemu stoljećima živjeli;

Njegovog vjeroučitelja don Rozarija Šutrina, koji mu je istražio pisanu povijesnu građu o Viru.

Posebnu zahvalu ističe generacijama svećenika koji su vodili matične knjige i anagrafe (knjige Stanje duša) u svim mjestima čije je matice koristio: Vir, Privlaka, Nin, Zaton, Vrsi, Povljana, Vlašići, Dinjiška, Petrčane, Ražanac, Ninski Dračevac, Poljica i Zadar. Bez tih knjiga bilo bi nemoguće sastaviti navedena rodoslovlja. Njima zahvaljujući dolazimo do saznanja čiji smo i od koga smo potekli;

  Posebnu zahvalnost ističe ljubaznoj kolegici dr. sc. filozofije Grozdani Franov-Živković i preminulom monsinjoru prof. dr. sc. Pavi Keri na ustupanju dijela prijevoda i prijepisa dokumentacije Ninske biskupije iz 17. i 18. stoljeća, pisane na glagoljici; Zahvalu duguje još jednom monsinjoru prof. dr. sc. Pavi Keri, bivšem ravnatelju Stalne izložbe crkvene umjetnosti Zadarske nadbiskupije i zbog susretljivosti pri proučavanju crkvene dokumentacije iz župa Zadarske nadbiskupije, koju je sakupio na jednom mjestu i time stvorio uvjete, kako za njihovo trajno zbrinjavanje, tako i za pristupačnije proučavanje;

Ističe razumijevanje i susretljivost pri proučavanju dokumenata: gospođe Ljiljane Sipina, bivše matičarke u Matičnom uredu Nin, matičarke Matičnog ureda Pag gospođe Bernardice Žunić iz Vlašića, osoblja Državnog arhiva u Zadru i gospodina Olivera Modrića iz Arhiva Nadbiskupije Zadar, na čemu im se posebno zahvaljuje;

  Za ovo, kao i sva dosadašnja izdanja, podršku u financijskim sredstvima dobivao je od Općine Vir i njenih vodećih ljudi, posebno od načelnika Općine, Rudija i Kristijana Kapovića. I ovom prilikom im se zahvaljuje osobno i u ime svih čitatelja. Zahvalnost duguje i svim ostalim donatorima njegovih izdanja, jer bez njihove pripomoći ne bi bilo moguće tiskati sva ova rodoslovlja.

I na kraju zahvala: lektorici, uvaženoj kolegici, profesorici Jadrani Dizdar; uvaženom kolegi dipl. inž. Tomislavu Grbinu, za kompjutorsku obradu crteža rodoslovnih stabla; gospodinu Denisu Vrkiću i njegovoj supruzi Sonji Vrkić, koji su pripremili kompjutorski prijelom knjiga, kao i gospodinu Danijelu Crneku, akademskom filmskom i televizijskom snimatelju, za stalno dokumentarno (slikovno i filmsko) praćenje promocija virskih rodoslovlja (objavljivano na ovom Prvom internet portalu otoka Vira i u knjigama rodoslovlja).