Profesor Ive Bašić ovim se poslom, tj. istraživanjem rodova, kako ističe „hobijem“ bavi već dugih 25 godina. Do sada je izdao deset knjiga rodoslovlja i dvije knjige povijesti otoka Vira. U svim dosadašnjim istraživanjima prikupljao je djelom podatke i za ova četiri roda - Olići, Grlići, Matešići i Orlići. Njegovi osnovni motiv istraživanja bili su kao i ranije, raseljavanje autohtonog virskog stanovništva po cijelome svijetu, odnosno dvadeset dva roda koja su nekada živjela na ovom otoku, sve manje komuniciranje ljudi koji su rođeni na Viru, te gubitak autentičnosti otoka. Ova knjiga izašla je iz tiska 6. ožujka ove godine. Sadrži četiri, a trebala je sadržavati ukupno sedam virskih rodova. Knjiga je napisana čak na 462 stranice, u jednom dijelu su Orlići i Matešići, dok je drugi dio nešto obilniji i priča o rodovima Olića i Grlića. Profesor je i sam potomak Matešića, čak dviju i to po ocu i majci. Radi obima sadržaja koji je otkriven prilikom samog istraživanja Olića, profesor Ive Bašić ističe da je došao do značajne spoznaje da su se dva Olića priženila u mjesto Vlašići na otoku Pagu, što znači da je ¾ Olića gotovo porijeklom iz otoka Vira. Danas svega 12 Olića i Olićki živi u Vlašićima. Najviše Olića i Olićki trenutačno živi u Australiji - 105 i u Sjedinjenim Američkim Državama - 49. Zbog raseljavanja, samo prikupljanje podataka i istraživanje trajalo je dugih sedam godina, ističe autor knjige. Jedan od dvojice braće, sinova Grge Olića, je otišao u Vlašiće u vlaštvo (domazetstvo), a drugi koji je oženio Mandu Radobuljac iz Vrsi, nažalost prerano preminuo. U to vrijeme bio je običaj kada muž umre mlad, da se nevjesta mora vratiti svojim roditeljima, ali njegov otac zamolio je nevjestu da ostane u njegovoj kući, te joj doveo zeta Grlića iz Vira. Taj Grlić je bio nahod, usvojeno dijete u obitelji Vučetić, a porijeklom je po tati bio Talijan. Zbog tog razloga autor je povezao izravno Grliće s Olićima. Olići su se masovno raselili, pogotovo iz Vlašića na Pagu, a i ovi na Viru nisu brojni. Grlića ima svega još samo dvije obitelji na Viru. Velikim djelom odselili su u Ameriku. Što se tiče Matešića, tu kao i kod svih ostalih virskih rodova, masovno su se raselili, a jedan značajniji broj danas živi u Njemačkoj. Ovi malo stariji Matešići u posljednje vrijeme, od pojave mosta, zbog povoljnih uvjeta, u svoje stare dane ipak se vraćaju kući. Što se tiče najmalobrojnijih Orlića koji su se doselili iz mjesta Povljana na Otoku Pagu kao i kod svih drugih rodova i oni su također raseljeni po svijetu, tako da je i njih jako malo na Viru. U ovoj knjizi na kojoj je autor radio paralelno kada i na drugim rodovima, a pogotovo na ovom posljednjem, na inicijativu tadašnjeg načelnika gospodina Kristijana Kapovića, dogovoreno je da u ovoj knjizi budu obuhvaćeni svih sedam rodova koji još nisu objavljeni. Zbog obima sadržaja kod roda Olića, ali i zbog otpora u istraživanju i dobivanja informacija kod preostalih rodova Gržeta, Subotić i Peruza, nije bilo moguće sve uvrstiti u ovu knjigu. Ali to ne znači da je autor odustao, on i dalje istražuje i dopunjava te podatke, ali hoće li doći do izdavanja knjige ili će to prepustiti nekom drugom koji će doći iza njega, vidjet ćemo. Što se drugih izdanja tiče, autor trenutno radi na trećem izdanju o povijesti Vira. U Virskom listu redovito su bile objavljivane njegove priče "Tajna povijest Vira", a velika autorova želja je da se te priče objave u vidu knjige, kako mu je to obećao sam urednik Virskog lista gospodin Kažimir Škrbić kao nagradu za sav trud.  Završetak i promocija knjige trebala je biti održana prošle 2020. godine, ali zbog svima poznate situacije, korona virusom i epidemiološkim preporukama, knjiga je svjetlost dana ugledala tek ove godine. Kao znak zahvale, zbog nemogućnosti održavanja promocije i ove godine, autor se svima, koji su pomogli u objavi ove knjige zahvalio dopisom putem elektroničke pošte (sadržaj dopisa možete pročitati u .pdf formatu klikom na poveznicu Dopis u svezi promocije knjige profesora Ive Bašića) i niže objavljenog video intervjua, a u iskrenoj nadi da će sljedeća promocija svih novih knjiga biti u živo kao i prije.

Pokojni barba Ive Grlić, bio je prethodnik, koji je bio isto zaljubljenik u otok kao i sam autor. On nije izdao niti jednu knjigu, ali je vrijedno prikupljao podatke o Viru, arhivirao ih i čuvao. Profesor Ive Bašić prepisao je sve njegove tekstove i tako započeo svoje knjige, a tekstove sačuvao od zaborava. Još jedan zaljubljenik u otok, barba Joso Olić, umro je nažalost samo dan poslije završetka knjige u 93. godini života. Barba Joso Olić bio je isto velika podrška i pomoć autoru, koju mu je pružao kao vrstan poznavatelj života, govora kako je on znao reći "divana" i povijesti otoka, kako ga je on još nazivao i "školja" za kojeg je do posljednjeg dana života bio toliko emotivno vezan. „Barba Joso od srca Vam na svemu hvala - počivali u miru!”. S obzirom da je autor otišao kao dijete s 15 godina u Rijeku u srednju školu, nostalgija za otokom uvijek je bila prisutna. Svaki kamen, svaku uvalu, svaku ogradu, svako brdo upoznao je i zavolio kao dijete. Svi ti ljudi, svih pet generacija koje autor pamti, ti odnosi koji su bili sasvim drugačiji nego danas, ostavili su toliki utisak na njega. I to je bio osnovni motiv da sačuva barem na neki način sjećanja na sve te ljude. Rodoslovlja su upravo ta kojim je to najbolje evidentirano i koja će ostati sljedećim generacijama da mogu i sami jednoga dana nastaviti sa mlađima, odnosno potomcima.

„Vir je doživio to što je doživio, gotovo da nas ni nema. Pogotovo u ljetnim mjesecima. Teško možete naići kad idete ulicom na autohtono stanovništvo. I to na jedan način, znate koliko god se hvalili s brojem turista, koliko god se prikazivali svijetu, to pomalo nas nostalgičare i boli. Kad vidimo ovu gradnju s kojom se također svi hvalimo u zadnje vrijeme, nije to ono pravo. Mene boli kad vidim pogotovo u zadnje vrijeme da ovolike zgrade u tako tijesnom prostoru nastaju, prave se apartmani, prodaju se, normalno kapital traži svoje. Ja to s jedne strane mogu razumjet, ali da se s prostornim planom nije moglo sačuvati neke stvari. Pogotovo središnju jezgru koja je evo gotovo nestala. Najstarija kuća za koju sam očekivao da će jednoga dana možda postati muzej, srušena je, ostala je samo u mojim slikama. To boli znate, više možda boli mene i meni slične nego vlasnike koji se tu nažalost nisu ni rodili, rodili se njihovi očevi ali oni to nažalost nisu sačuvali niti su svjesni svega toga. I kažem, sve te knjige i ona povijest i želja da se ponovno izda treće izdanje povijesti otoka, upravo radi toga, da sačuvamo barem na papiru, barem u tim knjigama ono što je bilo nekad. Kao što ste mogli primijetiti moje knjige o povijesti Vira su počinjale sa starim putem kojega su Rimljani još napravili, nazvanim "via communis" od Nina preko Privlake zatim preko Školjića i dalje na Vir se moglo pješke doći, a završavao sam sa mostom, to znači sa 1976. godinom. Radi toga da prikažem Vir kakav je nekada bio, a ne kakav je danas” – sa sjetom nam priča profesor Ive Bašić. 

Profesor Ive Bašić, zahvalio se za sva dosadašnja izdanja svim svećenicima koji su službu obavljali na Viru i u bivšoj ninskoj biskupiji. Kao i zadarskoj nadbiskupiji, jer bez njihovih dokumenata, a to su matice rođenih, matice umrlih, matice vjenčanih i što je još važnije knjiga stanja duša sve ove knjige ne bi mogle biti izdane. Knjige stanja duša su knjige kojima su se svećenici služili za vrijeme popisa stanovništva, odnosno bolje rečeno pri blagoslovu kuća svake godine. Zahvalio se posebno uvaženoj kolegici gospođi Grozdani Franov Živković, profesorici koja je istraživala sve knjige na glagoljici. Zatim nedavno preminulom don Kero Pavi svećeniku i direktoru izložbe sakralne umjetnosti u Zadru, koji je bio zaljubljenik u ovakav posao. Zatim za ovo izdanje posebnu zahvalu izražava gospodinu Dušku Miletiću iz Ražanca, Zoranu Matešiću iz Vira i gospodinu Vjeki Mediću iz Kožina. Potom ističe posebnu zahvalnost gospođi Ljiljani Sipina, bivšoj matičarki matičnog ureda u Ninu i gospođi Bernardi Žunić iz matičnog ureda Pag, koje su prije ovog novog zakona o zaštiti podataka ustupale sve moguće dokumente kojima su raspolagale u svojim matičnim uredima. Zatim se zahvalio i gospodinu Oliveru Modriću iz arhiva zadarske nadbiskupije, te službenicima zadarskog arhiva Hrvatske. Najveću zahvalu uputio je gospodinu Kristijanu Kapoviću danas bivšem načelniku Općine Vir koji ga je podržavao od samog početka, proteklih 20-ak godina. Kristijan Kapović na posljednjoj promociji rodoslovlje Buškulića, na govor profesora Ive Bašića da je ovo njegova zadnja promocija, da se umorio od svega, samo je rekao "... danas je profesor malo umoran, ali ja mu predlažem da već sutra počne sa novim istraživanjem preostalih 7 prezimena kada se malo odmori." I zaista bio je onaj koji je potaknuo autora da nastavi dalje sa istraživanjima. Bez financijske potpore od Općine Vir ni jedno od ovih izdanja ne bi bilo izdato. Iako nam se po koji puta čini da to i nije neki veliki trošak, ovo je zaista veliki trošak i veliki posao. Zatim, zahvaljuje gospodinu Denisu Vrkiću i njegovoj supruzi Sonji koji su radili gotovo na svim posljednjim izdanjima rodoslovlja. Posebno se zahvalio i gospodinu Danijelu Crneku i njegovoj supruzi Martini, što su svojim fotografijama i video snimkama pratili sve njegove promocije, koje su korištene u svim ovim izdanjima, kao i promociji putem interneta na Prvom portalu otoka Vira. I na kraju sam autor poručio je svima onima koji su ga podržavali, ali isto tako i onima koji su bili skeptici i još su i danas skeptici vezano za sva dosadašnja izdanja. Ipak je to veliki posao, autor ističe da kada se primite istraživačkog posla, želite da je temeljito, a za tako temeljiti rad treba vremena, a treba malo i strpljenja okoline, treba podrška obitelji. I na kraju autor izražava beskrajnu zahvalu „Mojoj supruzi baš i nije lako sa mnom, zato bih joj se posebno i ovom prigodom kao što sam i to činio kod svih dosadašnjih promocija od srca zahvalio za strpljenje i što me toliko dugo trpi... a svima Vama, dragi moji virani, upućujem lijep pozdrav, uz želju da vašim mlađima oživite sjećanja na vaše starije, čija su imena navedena u ovim rodoslovljima, pričajući im doživljaje iz njihovog i vašeg života. Postoji ona stara uzrečica ŽIVIMO, DOK SU ŽIVA SIJEĆANJA NA NAS U GENERACIJAMA NAŠIH POTOMAKA!". Medijski pokrovitelj Prvi portal otoka Vira.